POVIJEST
Povijest našeg malog sela ulazi u srž konavoske zemlje, zalazi u srce i dušu svakoga konavoskog bića. Kroz Pridvorje mogu se pratiti Konavle u slijedu od dvije tisuće godina, a i više. Izvori Turbine i drugih vrela miješali su se s kanalima Epidaurskog vodovoda, koji je prolazio kroz Pridvorje. Renesansni pisci iz Dubrovnika, a i iz svijeta, divili su se kanalima vodovoda baš na pridvorskoj zemlji.
Ovo je mjesto odavnine bilo hodočasno stjecište svih Konavljana. Dolazilo se u procesijama pod crkvenim barjacima i okićenim križima na dan Sv. Antuna, Sv. Trojice, na Spasov-dan, na dan Sv. Vlaha i Sv. Martina. Crkva Sv. Trojice je od 15. st. bila župna matica svih Konavala. U 12. St. Pridvorje se zvalo selo Sv. Martina (Sanctus Martinus), a tada se spominju i zaseoci Natrice i Rudež. Zanimljivo je da su baš Natrice dale ime izvrsnu domaćem platnu natri, koja se prela i tkala u Pridvorju, a stupala u vodama u Ljutoj.
Ime Pridvorja vezano je za 15. St. za procvat Dubrovačke Republike, koja se ponovo vratila na svoje „hereditas-pradjedovske zemlje“. U središnjem dijelu današnjeg sela ograđen je i Knežev dvor, a naokolo njega građene su seoske kuće, stranjevi, gumna i crkve, i sve se to zajedno nazvalo Pridvorjem. U tom dijelu sela ograđena je Župna Crkva Sv. Srđa i Baka 1584. Godine.
Oltarne pale sv. Srđa i Baka, kao i Sv. Vlaha naslikao je naš čuveni pelješki slikar Celestin Medović, kao i vedutu Pridvorja u sklopu oltarnih pala. Pjesnik dubrovački i knez Konavala Resti ogradio je Crkvu Sv. Lovrijenca u Rudežu. U ravničarskoj zoni ispod Sv. Trojice sagrađen je franjevački Samostan s Crkvom Sv. Vlaha (1423-1429) u stilu rane dubrovačke renesanse.
Pridvorje se proslavilo i u dubrovačkoj književnosti 15, 16, i 17. st. Ovdje su boravili dubrovačko-konavoski knezovi i pjesnici, te slavjenici sa svih strana svijeta, pa su više pisali i pjevali o ljepotama Pridvorja i Konavala, nego su sudili narodu.
Konavle se dobro sjećaju svojih odanih sinova i rodoljuba: Mažibradića jednog i drugog, oba Palmotića, slavnog Gundulića, Zlatarića, Ranjine, Crijevića i mnogih Nalješkovića, te oba svoja ˝Konavljanina˝ Držića. Možemo s ponosom reći i pri ovim slavnim dvorima renesanse u Pridvorju, da je upravo Pridvorje dalo zamah i polet dubrovačkoj književnosti, i da je ona progovorila u bogatu i svestranu narodnom hrvatskom ruhu i na ovim našim južnim prostorima Dalmacije, i tako postala kamen-temeljac hrvatske pismenosti i hrvatskog književnog jezika.
Ovo je mjesto odavnine bilo hodočasno stjecište svih Konavljana. Dolazilo se u procesijama pod crkvenim barjacima i okićenim križima na dan Sv. Antuna, Sv. Trojice, na Spasov-dan, na dan Sv. Vlaha i Sv. Martina. Crkva Sv. Trojice je od 15. st. bila župna matica svih Konavala. U 12. St. Pridvorje se zvalo selo Sv. Martina (Sanctus Martinus), a tada se spominju i zaseoci Natrice i Rudež. Zanimljivo je da su baš Natrice dale ime izvrsnu domaćem platnu natri, koja se prela i tkala u Pridvorju, a stupala u vodama u Ljutoj.
Ime Pridvorja vezano je za 15. St. za procvat Dubrovačke Republike, koja se ponovo vratila na svoje „hereditas-pradjedovske zemlje“. U središnjem dijelu današnjeg sela ograđen je i Knežev dvor, a naokolo njega građene su seoske kuće, stranjevi, gumna i crkve, i sve se to zajedno nazvalo Pridvorjem. U tom dijelu sela ograđena je Župna Crkva Sv. Srđa i Baka 1584. Godine.
Oltarne pale sv. Srđa i Baka, kao i Sv. Vlaha naslikao je naš čuveni pelješki slikar Celestin Medović, kao i vedutu Pridvorja u sklopu oltarnih pala. Pjesnik dubrovački i knez Konavala Resti ogradio je Crkvu Sv. Lovrijenca u Rudežu. U ravničarskoj zoni ispod Sv. Trojice sagrađen je franjevački Samostan s Crkvom Sv. Vlaha (1423-1429) u stilu rane dubrovačke renesanse.
Pridvorje se proslavilo i u dubrovačkoj književnosti 15, 16, i 17. st. Ovdje su boravili dubrovačko-konavoski knezovi i pjesnici, te slavjenici sa svih strana svijeta, pa su više pisali i pjevali o ljepotama Pridvorja i Konavala, nego su sudili narodu.
Konavle se dobro sjećaju svojih odanih sinova i rodoljuba: Mažibradića jednog i drugog, oba Palmotića, slavnog Gundulića, Zlatarića, Ranjine, Crijevića i mnogih Nalješkovića, te oba svoja ˝Konavljanina˝ Držića. Možemo s ponosom reći i pri ovim slavnim dvorima renesanse u Pridvorju, da je upravo Pridvorje dalo zamah i polet dubrovačkoj književnosti, i da je ona progovorila u bogatu i svestranu narodnom hrvatskom ruhu i na ovim našim južnim prostorima Dalmacije, i tako postala kamen-temeljac hrvatske pismenosti i hrvatskog književnog jezika.
SAMOSTAN SV. VLAHA
Dubrovačka Republika kupuje 1419. Gornje Konavle (istočni dio Konavala) od Sandalja Hranića a 1426. Donje (zapadni dio) od Radoslava Pavlovića. Stanovništvo je bilo dijelom bogumilsko, pa je Republika pozvala franjevce iz Bosne radi propovijedanja i 1429. im odlučila graditi samostan u Popovićima, a malo kasnije dala lokaciju uz crkvicu sv. Martina u Pridvorju (sjedištu kneza) i dodijelila materijalna sredstva. Ovaj najveći građevinski pothvat u Konavlima završen je 1438., a 1464. samostan je pod upravom Provincije sv. Frana u Dubrovniku. Građevina je klaustralnog tipa s crkvom kao južnim krilom; ostala tri krila su stambena (jednokatna). Crkva je obnovljena i posvećena 1822. Istočno je krilo iz 1894.
Crkva ima tri mramorna oltara sagrađena prilikom obnove 1819. (koju je pokrenuo fra Anđeo Lučić): glavni, sv. Vlaha (slika s likovima sv. Vlaha, sv. Franje, sv. Martina, sv. Nikole i Gospe - oleat Celestina Medovića iz 1880.), sv. Križa (drveni korpus Krista XV.st., Petrovićeva plastika, prenesen iz samostana na Daksi) i sv. Antuna (kip sveca serijske proizvodnje). Slika Gospe od sedam žalosti nabavljena je 1893. u Italiji. Tri zvona su nabavljena i blagoslovljena 1936. Platan pred samostanom je zasađen 1810. godine. U crkvi je grobište stanovnika Pridvorja do XIX. početka stoljeća.
Samostan je više puta pljačkan i paljen. U potresu 7. travnja 1667. poginula su dva brata laika, a 15. travnja 1979. ponovno je oštećen potresom.U samostanu je bila škola, a po otvaranju one u Pridvorju 1867. franjevci su i u njoj učitelji. Na inicijativu samostana otvoreno je zadružno mljekarstvo 1937. Od 1956 - 1973. u samostanu borave ss. Franjevke od Bezgr. Začeća trećeg reda sv. Franje s Danača u Dubrovniku.
Registriran je kao spomenik kulture prve kategorije kod Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Splitu. Površine: samostan 1438 mq, crkva 245 mq, zvonik 16 mq, visina 21 m.
God. 1991. samostan i crkva su spaljeni i uništeni, pa su iz temelja obnovljeni.
Važnija slavlja: Križni put nedjeljama u korizmi (do najnovijeg vremena po obrascu fra Vlaha Letunića OFM iz Konavala, koji je tiskan u dva izdanja), sv. Antun Padovanski (13.VI. - zavjet gotovo čitavih Konavala), Uzvišenje sv. Križa (nedjelja iza 14.IX. - zavjetni dan župa Konavoskog dekanata ustanovljen 1933.: Godine Otkupljenja).Samostan ima arhiv i knjižnicu.
Crkva ima tri mramorna oltara sagrađena prilikom obnove 1819. (koju je pokrenuo fra Anđeo Lučić): glavni, sv. Vlaha (slika s likovima sv. Vlaha, sv. Franje, sv. Martina, sv. Nikole i Gospe - oleat Celestina Medovića iz 1880.), sv. Križa (drveni korpus Krista XV.st., Petrovićeva plastika, prenesen iz samostana na Daksi) i sv. Antuna (kip sveca serijske proizvodnje). Slika Gospe od sedam žalosti nabavljena je 1893. u Italiji. Tri zvona su nabavljena i blagoslovljena 1936. Platan pred samostanom je zasađen 1810. godine. U crkvi je grobište stanovnika Pridvorja do XIX. početka stoljeća.
Samostan je više puta pljačkan i paljen. U potresu 7. travnja 1667. poginula su dva brata laika, a 15. travnja 1979. ponovno je oštećen potresom.U samostanu je bila škola, a po otvaranju one u Pridvorju 1867. franjevci su i u njoj učitelji. Na inicijativu samostana otvoreno je zadružno mljekarstvo 1937. Od 1956 - 1973. u samostanu borave ss. Franjevke od Bezgr. Začeća trećeg reda sv. Franje s Danača u Dubrovniku.
Registriran je kao spomenik kulture prve kategorije kod Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Splitu. Površine: samostan 1438 mq, crkva 245 mq, zvonik 16 mq, visina 21 m.
God. 1991. samostan i crkva su spaljeni i uništeni, pa su iz temelja obnovljeni.
Važnija slavlja: Križni put nedjeljama u korizmi (do najnovijeg vremena po obrascu fra Vlaha Letunića OFM iz Konavala, koji je tiskan u dva izdanja), sv. Antun Padovanski (13.VI. - zavjet gotovo čitavih Konavala), Uzvišenje sv. Križa (nedjelja iza 14.IX. - zavjetni dan župa Konavoskog dekanata ustanovljen 1933.: Godine Otkupljenja).Samostan ima arhiv i knjižnicu.